Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević

Povodom 114. godišnjice smrti dr. Ante Starčevića 28. 02. 2010. godine izaslanstvo HSP-a dr. Ante Starčević, predvođeno zamjenikom predsjednice Perom Kovačevićem i dopredsjednikom stranke prof. Ivanom Tepešom, položilo je vijenac i zapalilo svijeće na grob Oca Domovine i utemeljitelja pravaške ideologije dr. Ante Starčevića u zagrebačkim Šestinama. Polaganju vijenca nazočili su dužnosnici i članovi stranke iz Karlovačke županije, Zagrebačke županije i članovi zagrebačkih Podružnica HSP dr. Ante Starčević. Dr. Ante Starčević rođen je u mjestu Žitnik kraj Gospića 23. svibnja 1823. godine. Gimnaziju je Starčević završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju studira u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije. Revolucionarne 1848. vraća se u domovinu, nastavlja teološke nauke u Senju, ali kada se trebao zarediti, odlazi u odvjetničku kancelariju Ladislava Šrama u Zagrebu.

  

50-ih godina 19. stoljeća  uveden je tzv. Bachov apsolutizam tijekom kojega je ugušena svaka politička djelatnost. Godine 1861. vladar je sazvao zasjedanje Hrvatskog sabora tijekom kojega je dr. Ante Starčević u suradnji s Eugenom Kvaternikom osnovao Stranku prava. 1861. god. Starčević  ističe svoja glasovita načela koja će postati temelj pravaštva u Hrvatskoj, i koja će mu donijeti naziv Oca Domovine. Starčević je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju. Pod utjecajem ideja francuske revolucije borio se protiv ostataka feudalizma i zalagao se za demokratizaciju političkog života. U politici se oslanjao na građanske slojeve, imućnije seljaštvo i inteligenciju. U drugoj polovici 19. stoljeća Starčević je bio najuporniji i najdosljedniji pobornik demokratskih narodnih prava i političkih sloboda. Bog i Hrvati - sukus je Starčevićeve političke ideje. Starčević ističe kako suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom. Svom žestinom obara se na monarhiju kao izvor sveg zla toga vremena, a na saborskim raspravama napada sve pristaše sporazuma s Bečom i Peštom. Zbog svog političkog djelovanja suspendiran je i kao protivnik režima zatvaran nekoliko puta. Nakon gušenja ''Rakovičke bune'' 1871. godine, u kojoj je uz ostale ustanike ubijen i Eugen Kvaternik, Starčević je zatvoren, a Stranka prava raspuštena. Ponovno oživljavanje rada Stranka prava započet će krajem 70-ih godina 19. stoljeća, a vrhunce svojeg političkog djelovanja u povijesti doživjet će 80-ih godina 19. stoljeća. 1895. godine nakon paljenja Mađarske zastave od strane zagrebačkih sveučilištaraca i osude tog čina od strane vodstva Stranke prava na čelu sa Franom Folnegovićem Stranka prava će doživjeti raskol. Nakon raskola Ante Starčević sa svojim istomišljenicima Josipom Frankom, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem zbog nezadovoljstva vodstvom i vođenjem Stranke prava napustit će matičnu stranku. Starčevićeva popularnost u narodu bila je velika te mu je zahvalni hrvatski narod 1895. godine izgradio Starčevićev dom u Zagrebu gdje je živio do konca svog života. Ante Starčević umire u Zagrebu 28. 02. 1896. godine, a pokopan je na groblju u zagrebačkim Šestinama.