HSP AS

fade

07 Kolovoz 2017 In Novosti
Najveću hrvatsku pobjedu VRO Oluju u samo dva čina hrvatski politički vrh uspio je marginalizirati na Kninskoj tvrđavi prigodom obilježavanja 22. obljetnice te veličanstvene hrvatske vojne operacije.  Prvo je središnja svečanost s ulica kraljevskog grada Knina preseljena u Tvrđavu kako bi se izbjegao kontakt s hrvatskim bojovnicima i hrvatskim narodom što čak nije radio ni domoljubima mrski Zoran Milanović, a potom se na toj istoj Tvrđavi ispričavalo Srbima zbog Oluje.
 
Takvi potezi niti su domoljubni, niti su državnički pogotovo kada dolaze od onih koji su izbjegli sudjelovati u Oluji pozivajući se na aristokratske bolesti! Hrvatski narod 1000 godina pognute je glave služio tuđim interesima i izvojevao brojne pobjede stranim gospodarima. Sada, kada smo u jednom povijesnom trenutku došli do slobode i pobjede za vlastite interese nevjerojatna je činjenica kako pojedinci nastoje skrenuti pozornost s važnih aspekata i važnih činjenica iz nama nepoznatih pobuda.  Povijesne činjenice su da je hrvatska vojska u Oluji izvojevala pobjedu nad Jugoslavijom, Srbijom i četnicima, te na nju ne smije biti bačena ljaga zbog pojedinačnih slučajeva  i smrti pojedinaca.
 
Na jedno uho nam je ušlo, a na drugo izašlo citiranje na Kninskoj tvrđavi Vladimira Nazora ali HSP AS nikada neće dati potporu bilo čijem pokušaju degradacije žrtve hrvatskog naroda pa i kad takvo djelovanje dolazi i od naših dojučerašnjih koalicijskih partnera ili od naše kandidatkinje za Predsjednicu RH. Od njih očekujemo da se aktivno i ozbiljno upuste u operaciju naplate ratne štete od agresora za uništenu infrastrukturu, pa sve do privatne imovine poput ukradenih traktora kojima su zločinci i njihove obitelji bježali u Srbiju!
 
03 Kolovoz 2017 In Vukovarsko-srijemska

Šarengradska ada riječni je otok na Dunavu i jedna od prijepornih točaka u iznalaženju međudržavnog razgraničenja na istočnim granicama između Hrvatske i Srbije koje još uvijek nisu definirane što hrvatskim građanima koji žive uz hrvatsku, desnu obalu Dunava.

Šarengradska ada, riječni otok na Dunavu, u blizini malenog srijemskog mjesta Šarengrada smještenog između Vukovara i Iloka, nakon Kopačkog rita, najveći je ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe i najveće prirodno mrijestilište divljeg šarana na Dunavu, stanište velikog broja divljih životinja, bogato lovište, kao i dom rijetkih gnijezda gotovo izumrlih orlova, stanište rijetkog drveća i bilja.
Ada zarasla u šumu i korov, postala dom jelenima i divljim svinjama.

Iako katastraski pripada Hrvatskoj, zbog neriješenog pitanja državne granice između Hrvatske i Srbije, Šarengradska ada od 1991. i agresije na Hrvatsku nedustupna je mještanima Šarengrada i sa svojih oko 900 hektara predstavlja ničiju zemlju usred novog i starog toka Dunava.

Upravo oko tog njezinog položaja, između novog i starog toka Dunava, i najviše se lome koplja čiji je taj komad zemlje nastao 1892. kada su austrougarske vlasti odlučile kako dunavska krivina prije prilaska Šarengradu predstavlja problem za plovidbu brodova te su u dužini od 12 kilometara, od Opatovca do Šarengrada, prokopale kanal u koji su potom usmjerene dunavske vode, a tadašnji dio kopna pretvorile u riječni otok.

"Područje ove naše ade oduvijek je pripadalo desnoj obali Dunava. I u katastru se Šarengradska ada vodi kao područje koje katastraski pripada Hrvatskoj, priča Pero Ćorić iz Mjesnog odbora Šarengrada dok se čamcem vozimo oko ade koja je, što se može vidjeti i golim okom, kroz protekla dva desetljeća zarasla u šumu i korov.

Po kazivanju Šarengrađana, postala je domom velikim krdima jelena i divljih svinja koje lovokradice ubijaju nemilice jer stanje na Šarengradskoj adi danas ne nadziru ni Hrvatska ni Srbija te na otoko može doći bilo tko i raditi na njemu što poželi.

"Prije Domovinskog rata ovdje je paslo oko 5000 svinja, do 1000 i nešto krava te oko 500 konja. Cijeli Šarengrad sa 1700 stanovnika je bio oslonjem na adu i živio od nje, a danas ovdje ne mogu preživjeti niti dva ribara. A prije rata bio ih je 31. Tvrdim da bi se, kada bi se ada vratila pod hrvatski nadzor, posla na njoj odmah našlo za par stotina ljudi. Danas ovdje može doći tko god hoće, sjeći šumu i loviti, a da vas nitko ne zapita što radite, priča Pero Ćorić dodajući kako smatra da bi Hrvatska trebala prihvatiti arbitražu u rješavanju graničnog pitanja sa Srbijom.

Ta se Hrvatskoj susjedna država na istoku zalaže da se granica sa Hrvatskom odredi sredinom Dunava. To bi pak značilo da bi Hrvatska ostala ne samo bez Šarengradske ade, već i drugih područja koja se nalaze uz Dunav. U pitanju je ukupno više od 11.000 hektara, navodi Ćorić koji se prisjeća kako se kao dijete često kupao na Šarengradskoj adi i njezinim pjeskovitim sprudovima, jer uz glavni tok Dunava nema pogodnih mjesta za kupanje, ali niti za ribolov.

"Na Dunavu nema ribe. Sva riba je ovdje, ali što to vrijedi kada ne smijemo oko ade ribariti, kaže Darko Čuvardić, jedna od dvojice preostalih šarengradskih ribara podsječajući kako je 1991. bivša JNA okupirala adu, a u kasnijim godinama nadzirala ju je srbijanska policija.

"Danas nam kažu da na adu ne idemo loviti ribu jer se ne zna čija je. A ovdje je cijelo riblje carstvo, priča i pojašnjava kako riba ne voli duboku i brzu vodu kakva je na Dunavu već se skuplja u pličacima, ritovima i hagovima kakvih je na adi velik broj.

"Postoji na adi velik broj rukavaca i udolina koje se, kada se podigne razina Dunava, napune vodom s kojom dođe i riba. Tada ju možeš kupiti i lopatama, a ima je u izobolju, priča i pokazuje na obližnjih nekoliko manjih otočića, koji, kaže, također pripadaju hrvatskoj obali Dunava, ali i dijele sudbinu Šarengradske ade.

"Razočaran sam činjenicom da ne postoji volja da se riješi pitanje Šarengradske ade koja nama, običnim ljudima, znači puno. Ali je očito ne i Zagrebu i Beogradu, kaže ogorčeno taj 39-godišnjak koji je i vijećnik u Gradskom vijeću Iloka.

Dok čamcima oplovljamo oko Šarengradske ade koja se u dužinu prostire oko 12, a u širinu i do četiri kilometra, pokazuje velike čistine uza samu obalu pojašnjavajući kako su one znak da na otoku boravi brojna divljač koja brsti i pase sve na što naiđe.

Dunav na ovom mjestu, u starom toku zbog relativne skučenosti cijelog prostora, i ne izgleda kao Dunav čiju veličinu i širinu ubrzo ponovno spoznajemo isplovljavajući kod Opatovca iz starog korita i uplovljavajući u novi tok Dunava. Poput velike riječne magistrale, Dunav je u ovom dijelu ogroman i kuda god pogledate vidite veliku vodu. Na povratku prema Šarengradu susrećemo na desetke plovila, od manjih brodica do brodova. Uglavnom sa zastavom Srbije i tek poneku s hrvatskom zastavom.

"U ovo doba godine Dunav je pun brodica, poglavito vlasnika iz Srbije. Naši susjedi znaju uživati. Plove na svojim plovilima cijelo ljeto. Zapute se uzvodno do Batine, pa nazad nizvodno prema Novom Sadu i Beogradu i tako provedu cijelo ljeto. Mi Hrvati nemamo te navike, priča dok pored našeg čamca preplovljava brodica pod srbijanskom zastavom, čiji je vlasnik pored uobičajenih bicikala koji se mogu vidjeti na svakom plovilu, povezao i dva velika oleandera, kako bi imao što bolji ugođaj pravoga doma što brodice mnogim vlasnicima koji plove Dunavom i jesu u ovo doba godine.

02 Kolovoz 2017 In Vukovarsko-srijemska
Glavni tajnik stranke kroz niz svojih dužnosti koje je obnašao u svojoj političkoj karijeri zagovarao je i poduzimao sve moguće političke korake kako bi se Šarengradska ada vratila u okrilje matice hrvatske i predala na gospodarenje mještanima Šarengrada. Tijekom mirne reintegracije kao zamjenik gradonačelnika grada Iloka prvi je sa svojim suradnicima otišao na Šarengradsku adu te putem elektronskih i tiskovnih medija izvijestio širu javnost da je Šarengradska ada opljačkana, devastirana ali da se neselektivan izlov divljači i sječa rijetkih šuma i dalje vrši od strane srpskih okupatora. Ovih 1500 hektara Hrvatske zemlje nekada je obilovalo šumom, stokom koja je tamo bila na ispaši, brojnom divljači i svakako pticama jer je upravo Šarengradska da najveće ornitološko stanište u ovom dijelu Europe brojnih ali rijetkih ptica, nakon Kopačkog rita. Od tada zagovara tezu da Šarengradskoj adi ne treba gospodar nego sluga te da nakon povratka pravim vlasnicima treba pristupiti sanaciji štete i vraćanju u prvobitno stanje. Svoju političku borbu za povratak Šarengradske ade nastavio je i kroz protekla dva desetljeća. Kao predsjednik Upravnog vijeća javne ustanove za gospodarenjem prirodno zaštićenih područja Vukovarsko – srijemske županije, kao vijećnik u gradskom vijeću grada Iloka ili u skupštini VSŽ, kao saborski zastupnik ali kao i predsjednik vijeća MO Šarengrad te kroz dvije komisije u kojima je sudjelovao u pregovorima za rješenje ovog spora između Hrvatske i Srbije, putem medija odašiljao je apele državnim i europskim institucijama ukazujući na žurnost rješenja navedenog pitanja. Nastavljajući započeto dana 02.08.2017. glavni tajnik Pero Ćorić ugostio je na Šarengradskoj adi predstavnike elektronskih i tiskovnih medija. Uz njega su bili član Časnog suda HSP AS na razini RH Krešimir Vrljić kao umirovljeni djelatnik pogranične policije i predstavnik UHDDR-a, jedini trenutni šarengradski alas - ribar koji svoju obitelj prehranjuje izlovom ribe na Dunavu Darko Čuvardić koji je ujedno i vijećnik HSP AS u gradskom vijeću grada Iloka te predstavnik lovačke udruge „Srndać“ i umirovljeni pripadnik MUP-a Stjepan Andrijašević. Nazočnim predstavnicima medija Pero Ćorić pojasnio je besmisao izjave pomoćnika ministra vanjskih poslova Srbije Gorana Aleksića, a posebice njegovu neupućenost gdje on tvrdi da je sredina Dunava granica između RH i Srbije. Čak i konzumirani Erdutski sporazum kao privremenu granicu navodi plovni put, što je na štetu Hrvatske jer je isti puno bliži desnoj – hrvatskoj obali, a ne sredinom Dunava. Nakon što nas je EU priznala 1992. godine, osnovana je Banditerova komisija koja je vrlo jasno rekla da zatečene katastarske granice postaju državne granice i ne mogu se nasilno mijenjati, podsjetio je Pero Ćorić. U posjedu je dokumenta po kojem su Šarengradska ada i pripadajući Hagel 1/1 uknjiženi u hrvatskom katastru i gruntovnici. Ukazao je i na činjenicu da su sve ade u koritu Dunava nastale djelovanjem riječnih struja osim Šarengradske ade koja je stvorena prokapanjem novog korita radi boljeg plovnog puta. Novinarima je poklonio monografiju Vladimira Zobundžije, zaljubljenika u Šarengrad i Šarengradsku adu pod nazivom „Ada Šarengradska“. Njegovo drugo izdanje bilo je predstavljeno u Šarengradu 29.06.2017. Glavninu čini njegov rukopis s neznatnim nadopunama iz 1972. godine. Isti se čuva u Vinkovcima u prostorijama HAZU. Tijekom pregovora s Bačko – palanačkom vlašću o povratku Šarengradske skele glavni tajnik dobio je monografiju „Bačka Palanka“. Isto mu je uručio tadašnji načelnik Bačke Palanke Kosta Stakić, a pokazao je navedenu predstavnicima medija jer se u njoj nalazi karta Bačke Palanke gdje je Šarengradska ada napisana ćiriličnim pismom ali i dalje ima ime Šarengradska ada. To je jedan od znakova bio tada i ostao do danas da predstavnici srpske vlasti dobro znaju da Šarengradska ada nije njihova i da zlorabe trenutnu političku situaciju kako bi s istom trgovali prilikom pristupanja u EU. Današnji obilazak Šarengradske ade i jeste upravo s tim ciljem da novinari na licu mjesta vide njenu vrijednost i bogatstvo, te da se uputi još jedan javni apel hrvatskoj Vladi da zaustavi daljnju devastaciju ade, oformi međudržavnu komisiju u prijelaznom razdoblju i pristupi žurnoj međunarodnoj arbitraži jer su sve dosadašnje odluke išle u korist nepromjenjivosti granica. To je ujedno i apel za spas istočne Hrvatske jer bez Šarengradske ade neće biti ni gospodarskog oporavka Iloka, Šarengrada i okolnih mjesta što je jedini preduvjet za zaustavljanje egzodusa domicilnog stanovništva. Bez obzira na visoki vodostaj domaćini i predstavnici medija obišli su cijelu Šarengradsku adu čamcima ali dio i pješice.       
 
26 Srpanj 2017 In Vukovarsko-srijemska
Ne bi se sigurno zvala Šarengradska ada da je ikad pripadala Srbiji. Zvala bi se Palanačka ili tko zna kako. Ada je oduvijek bila Hrvatska. I katastarski je upisana nama. Ispričao nam je to Marinko Komarčević (57) iz Šarengrada, koji je cijelo djetinjstvo proveo na adi i poznaje svaku njenu krivinu i uvalu. 
Nakon što je Hrvatska izgubila spor sa Slovenijom o Piranskom zaljevu, pomoćnik ministra vanjskih poslova Srbije Gordan Aleksić nedavno je poručio kako Vukovarska i Šarengradska ada na Dunavu pripadaju Srbiji a ne Hrvatskoj te da će tražiti međunarodnu arbitražu. Prije Domovinskog rata Šarengrađani su na adi držali stotine svinja i konja, ada ima 300 hektara pašnjaka. Tijekom ljeta bila je kupalište za sve izletnike jer ima savršene pješčane uvale idealne za boravak u prirodi i kupanje. - Šarengrad će bez ade umrijeti.
 Nekad smo imali 31 registriranog alasa, danas ih ima samo jedan i ni taj jedan ne može prehraniti svoju obitelj - dodaje Marinko, koji nas je svojim čamcem preko Dunava dovezapo do čarobnog riječnog otoka, koji je samo 15-ak minuta vožnje udaljen od Šarengrada. Srbija tvrdi da im Šarengradska i Vukovarska ada pripadaju jer granica ide sredinom Dunava, a ade se nalaze iza te crte sredine.
 Za Hrvatsku granica nije sredina Dunava nego katastarske općine. - Ada je okupirana 1991. godine, ali njena okupacija traje do danas. Bilo je nekoliko pokušaja pregovora sa Srbijom o povratu ade, ali oni ih sve miniraju. Ja sam sudjelovao u nekima. Oni se drže Erdutskog sporazuma, koji je sačinjen kao niz privremenih mjera kako bi se omogućio povratak ljudima i suživot. Jedna od tih privremenih mjera kaže da je granica između Hrvatske i Srbije sredina Dunava, no sada je Erdutski sporazum zastarjeli dokument i njegove privremene mjere više ne važe. Šarengrađanima je neprihvatljivo već godinama da se oni na svoju adu smiju otići samo okupati i to je sve. Treba prihvatiti arbitražni sud jer tu će nedvojbeno biti utvrđeno da je ada na hrvatskom teritoriju, kako je i vidljivo iz katarstarskih knjiga. Ista situacija je i s Vukovarskom adom, no ona je znatno manja - rekao nam je Pero Ćorić, bivši načelnik općine Šarengrad. 
Međutim, za hrvatsku stranu arbitraža nije opcija. Stajalište Hrvatske jest da najprije treba pokušati spor riješiti bilateralnim pregovorima. - S obzirom na negativno iskustvo sa Slovenijom, Hrvatska arbitražu ne prihvaća. Polazišne točke Srbije i Hrvatske su različite i javno poznate. Platfoma Srbije je ona koju je rekao pomoćnik ministra, da je granica na sredini Dunava, dok je platforma Hrvatske Badinterova komisija, prema kojoj je odluka da republičke granice postaju državne granice i kakve su bile dok su bile republičke. Iako su nam polazišne točke različite, pozitivno je što Srbija prihvaća međunarodno pravo, što je Slovenija odbijala, kao i to da su spremni na Međunarodni sud pravde u Haagu ako ne dođe do dogovora, što je također Slovenija odbijala kaže nam visoki diplomatski izvor. Prema njegovim riječima, već na jesen mogli bi početi intenzivni pregovori Hrvatske i Srbije o utvrđivanju granice.
 
Stranica 1 od 68

Newsletter

AcyMailing: Could not load compat file for J2.5.28This module can not work without the AcyMailing Component

Kontaktirajte nas

Čulinečka 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska.

  • Telefon: +385 01 2865 261
  • Fax: +385 01 2865 264

Pratite nas putem

Na društvenim mrežama smo. Pratite nas.
Nalazite se ovdje: Naslovnica Novosti Displaying items by tag: Pero Ćorić